Sendvič za svakog finskog gosta

2024 Autor: James Gerald | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 14:08

(nastavak, početak)

Ženski koncept sigurnosti

Ne vjerujte oglasima: žena se osjeća zaštićenom ne samo dobrim ulošcima. Čini mi se da je osjećaj sigurnosti, prije svega, unutar same osobe. Žena i sama zna može li se osloniti na sebe ili joj je potrebna neka vrsta podrške u obliku muža, socijalne podrške itd. Što se tiče socijalne sigurnosti, mislim da je taj osjećaj u najvećoj mjeri prisutan u Finskoj. Čim sam stigao u ovu zemlju, dobio sam socijalno osiguranje, zahvaljujući kojem smo moja kći i ja od prvog dana mogle dobiti besplatne medicinske usluge. Moji prijatelji, koji su ovdje rodili djecu, govore o sustavu brige za novorođenče i njegovu majku apsolutno entuzijastično. Majke primaju dječji dodatak tri godine. Jaslice i vrtići u Finskoj su divni, ali moraju se platiti i relativno su skupi. Razlog je, zapravo, što država pokušava motivirati majke da ostanu kod kuće sa svojom djecom što je dulje moguće. Ima smisla da se žena vrati na posao i pošalje svoje dijete u vrtić samo ako je vrijedan stručnjak i ako joj je plaća dovoljno visoka.

Imam dovoljno osobnog iskustva za usporedbu medicinskih usluga u Rusiji, SAD -u i ovdje u Finskoj. Nemojte me krivo shvatiti, ne pozivam vas ovdje da uopće budete bolesni, a osim toga, vjerojatno su naši ruski liječnici mnogo bolji stručnjaci od domaćih. No sam sustav ovdje je organiziran na takav način da se pacijentima ovdje savršeno pomaže ne samo fizički, već i psihološki. Zapravo, ruski su mi liječnici nekoliko puta spašavali život i sve im je super išlo, ali što sam čuo od naših"

Ovdje su i škole besplatne. Obrazovanje je organizirano na takav način da roditelje ne boli glava za njihovu djecu: svako dijete je njegovano, njegovano, hranjeno i ljubazno se prema njemu postupa. Ne morate unajmljivati tutore ili raditi sa svojom bebom noću, kao što to rade ovdje u Moskvi, kako vaše dijete ne bi bilo gore od ostalih. Stres u školi sveden je na minimum, barem u osnovnim razredima. Ovdje država ne postavlja sebi zadatak podučavanja cjelokupnog stanovništva zemlje višoj matematici, već sva djeca govore engleski i švedski nakon napuštanja škole. Osim toga, svi će oni biti naučeni brinuti se o svojoj rodnoj prirodi i biti ponosni na svoju zemlju.

Neću pokušavati uspoređivati gdje je obrazovanje bolje. Sigurno znam da bi moja kći studirala u Moskvi, dobila bi mnogo više znanja. Ali po koju cijenu to dolazi! Ovdje ima potpuno spokojno djetinjstvo - to jest, upravo takvo djetinjstvo bi trebalo biti. Svaki dan ide sretna u školu i sretna se vraća iz škole. Sad se tamo igraju, pa pjevaju, pa im učitelj čita knjigu. Svi su pohvaljeni i ohrabreni. Za razliku od Rusije, tamo nema "loših" učenika. Neka vrijeme stavi točke na i i neka moja kći sama odluči što želi studirati i tko želi biti. Ako ima sposobnosti i talenta za nešto, onda će ih u svakom slučaju pokazati. I sada mi je jako drago što ne moram sama poludjeti i mučiti svoje dijete, kao što se to događa u Moskvi sa svim mojim prijateljima koji imaju školarce.

Što mi najviše nedostaje?

Naravno, od strane roditelja, prijatelja i komunikacije. Internet, naravno, nevjerojatno približava udaljenosti, a ja gotovo svakodnevno komuniciram sa svom obitelji i prijateljima. Međutim, jako mi nedostaje osobna komunikacija. No osim ovoga, možda je najneugodnije razočaranje koje me je snašlo u Finskoj odsutnost praznika. Želim praznike, s darovima i zabavom, ali ovdje jednostavno ne znaju kako to učiniti. Čak su i darovi dani toliko idiotski da ih želite odmah baciti. Moj je muž napunio pedeset godina i priredio je veliku zabavu. Pozvao je samo najbliže prijatelje, ali ipak se pokazalo sto pedeset ljudi. Polovica darova bila je, na primjer, slika na kartonu sa slikom debele, polugole tete. Ili svijeće s natpisom 2000, iako je godina već bila 2001. Ili neka glupa zastavica na žici. Stavila sam sve ove stvari u kutiju i tiho ih odnijela u podrum - jednostavno nema gdje staviti ovu ružnoću, i nema potrebe. U Rusiji su svoju dušu i maštu stavili na dar. Iskreno žele ugoditi jedno drugome. I ispalo je! A muž mi cijelo vrijeme objašnjava - sve već imam, ništa mi ne treba, zaboga, nemoj mi ništa. Drugi Finci misle na isti način. Za racionalne Fince ruski pristup darovima smatra se gubitkom novca i vremena.

Nedostaje nam tradicionalno gostoprimstvo. Uostalom, mi Rusi smo spremni sve dati svojim prijateljima. Ne razmišljamo o vlastitim neugodnostima, da ćemo novac trošiti na goste, da ćemo cijeli dan morati stajati iza peći, a zatim prati posuđe pola noći, iako sutra nije zora za posao. Ovo je sve radost, jer za nas ništa nije bolje od dragocjene komunikacije. Moram reći da su moji finski rođaci i prijatelji iskreno cijenili ovu rusku posebnost. I moj muž i svekrva jednostavno su neopisivo oduševljeni mojim načinom primanja gostiju, iako prema našim ruskim konceptima ne kuham gotovo ništa. Kao što sam rekao, naši ruski kiseli krastavci izgledali bi prkosno na pozadini uobičajenih finskih sendviča.

Čini se da domaćini i gosti za stolom razgovaraju, ali i komunikacija je ovdje nekako jadna, ako ne i odbacivačka. Istina, to se ne odnosi na bliske prijatelje, ali kada se, na primjer, okupe kolege, nitko ne obraća pozornost na osobu koja ne razumije finski. Ne bi im ni palo na pamet preći na engleski u mojoj prisutnosti, iako svi odlično govore engleski. I sam sam morao satima sjediti u tuđem društvu, ne razumijevajući ni riječi. S vremena na vrijeme pokušavao sam s njima početi govoriti engleski. Uljudno su mi odgovorili, i nastavili brbljati na finskom. Svi moji ruski prijatelji koji se nađu u Finskoj žale se na istu stvar. Finci nemaju naš veliki interes za sugovornika i pažnju prema strancu koji ne govori naš jezik. Stalno uspoređujem kako se moji prijatelji iz Moskve međusobno natječu da zabave moga muža i njegove prijatelje kad dođemo u Moskvu. Mi Rusi smo uvijek zainteresirani za razgovor sa strancima i iskreno želimo da se naši gosti osjećaju dobro i ugodno. Fince, po mom mišljenju, ne zanima jesu li im gosti dobri ili nisu. Ne žele nikome ugoditi i ne žele nikome ugoditi. Možda to donekle govori o nedostatku kompleksa inferiornosti, ali čini mi se da je to vjerojatnije zbog nacionalne samodostatnosti i racionalnosti.

Ovdje mi se jako sviđa. Na brojna pitanja borim se da uhvatim korak s finskim "standardom", ali nikada ga neću dostići. Da biste to učinili, morate se roditi ovdje i upiti ovu ogromnu žudnju za čistoćom i redom s majčinim mlijekom. Sve kuće koje sam posjetio u Finskoj vrlo su čiste. Rekao bih da se ni najčišći moskovski stan još uvijek ne može usporediti s finskim standardom. Ja sam čista osoba, ali morala sam puno naučiti od Finaca.

Sa divljenjem gledam kako moja skoro 80-godišnja punica svako jutro istrese prostirke i liže svaki centimetar svog stana i razumijem da se to nama Rusima ne daje. Ali nama Rusima je dano nešto drugo. Pokušavam usaditi u svoju međunarodnu obitelj našu prirodnu rusku toplinu i gostoljubivost, emocionalnost i iskrenost, unutarnju otvorenost i žudnju za komunikacijom, ali nisam uspio u svemu. Govoreći o vlastitom mužu, svi znaju da odraslog čovjeka nije moguće prepraviti. Ali ja se mijenjam i mijenjam, poput gutaperke. Bez ovoga, da budem iskren, nema se što raditi u inozemstvu. Ne idite, djevojke, udajte se za strance ako niste spremni prepraviti se od glave do pete!