Lopate su božji dar za nepoštene prodavače

2024 Autor: James Gerald | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 14:08

Čim se pojavim u najbližem supermarketu, prodavačica počinje mahnito tražiti ispod pulta natpis "Tehnički prekid". Osjećaj da se neću izvući živa s nje. Odnosno, opet ću je ostaviti napola mrtvu. I nije da je mučim, jednostavno sve što steknem težinom natjeram je da nadmaši barem dva puta, a onda otrčim do kontrolnih utega i ponovno pokušavam provjeriti koliko sam grama prevaren ovaj put. Kad završim s vagom, nisam lijen i pažljivo provjeravam sva pakiranja s rokom trajanja. Ove manipulacije provode se iz činjenice da sam jednom kupio zloglasni čudotvorni jogurt, pa su me bakterije u kilogramu težine iz njega, možete vjerovati, gledale svojim besramnim antispragovima u tako ogromnoj količini da je sada djevojka iz reklama mi izaziva jedini osjećaj - mučninu. Neka me nazivaju idiotom i dosadom, neka mi prijete da će me rastrgati, ali sigurno znam da neću platiti niti lipe za proizvod koji nije vrijedan mog dragocjenog zdravlja. Kako je sve počelo?

Prvo sa kamatama. Morao sam samo ubiti vrijeme i koketirajući s prodavačicama (amaterski sat) zamolio sam ih da prebroje kusur, provjere vagu, nadjačaju hranu … Za mene je to novac. Bog ne zna što, ali dobri ljudi, svejedno su moji. A s obzirom na to da sam zaražen žeđom da u velikoj mjeri potrošim novac, ovo je ušteda. Na isti način pronašao sam odgovor na majčino filozofsko i retoričko pitanje: "Koliko ste novca potrošili i što ste kupili?" Mama me dugo nije razumjela i pokušavajući joj objasniti što je što, pokušala mi je izmjeriti temperaturu. Morao sam jasno pokazati što i kako. Uzeo sam paket u kojem je navodno bio kilogram mandarina koje sam upravo kupio (po cijeni od 30 rubalja po kg): bakine kulinarske vage pokazale su točno 850 grama.

"Čestitam, mama, dala si nekom ujaku točno 4 rublje 50 kopejki. Samo tako nastavi."

Pa neka me sad neka prodavačica pokuša odmjeriti. Napravit ću baku protiv nje. I onda, nakon svega, imam mnogo, mnogo susjeda …

Rekao sam sve ovo da bez obzira na to koliko volimo trošiti novac, uvijek moramo biti na oprezu. Zato što su oni koji troše božji dar onima koji nisu skloni zarađivati na tuđi račun. A ako mislite da pet ili deset rubalja nije novac, pa je vrijedno braniti svoja prava za njih (usput, sasvim legalno), očito ne cijenite svoj rad, jer u ovoj situaciji gubite od dva do tri stotinu mjesečno. Sada razmislite, što biste mogli kupiti s njima? Sjećate li se kako ste bili zaljubljeni u njih na poslu?

A ako nekome treba milostinja, onda, vjerujte, ne prodavačima supermarketa i transkavkaskim poduzetnicima. Bolje je dati ovaj novac baki u prolazu ili donirati u neko sklonište za beskućnike. Trebaju ih više. Osim toga, uvijek ćete znati na što su potrošene ruske rublje (američki dolari, zimbabveanski tugriki i tako dalje) zarađene krvlju, znojem i živcima.

Uvijek tvoj Aleksandar Maksimovski