Praznici u Turskoj

2024 Autor: James Gerald | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 14:08

(nastavak, početak)

· Tvrdo kuhana jaja

· Kajgana

Sir

· Svježi krastavci

Sitne kriške kobasice

· Kukuruzne pahuljice

Kiflice sa maslacem

· Pića s nazivima "čaj", "kava" "Morse"

Na prvi pogled prilično pristojan jelovnik. Tako sam i ja mislio prva tri dana, dok sam izmjenjivao meko kuhano jaje, kukuruzne pahuljice s mlijekom ili lepinju s feta sirom i kobasicom. Četvrti dan mi je bilo pomalo dosadno, a deseti sam nevoljko odlutao na doručak i s gađenjem pogledao stol. I, usput, mitove da nećete htjeti jesti na takvim vrućinama ostavite za svoju obitelj i prijatelje! Koliko želiš! Pogotovo nakon kupanja u moru ili jahanja skutera i drugih svakakvih "banana". Postoji samo jedan spas - lokalna tržišta obiluju voćem i restoranima s kenerima i škampima. Ne zaboravite da je zabranjeno unositi hranu u hotel. Iako ako ste uredni i ne ostavljate tragove iza sebe, nitko neće znati da ste u svojoj sobi pojeli ukusnu dinju, zar ne?

Sada o večeri. Već prvog dana večera je postala uzrok noćne griže savjesti … Naravno, bio sam donekle pripremljen u švedskom stolu na trajektima i u hotelima, ali oni NISU bili odmarališta i NISU turski.

Večera je počela u 19-30 uz prasak gonga. Ovu radnju izveo je hotel metro - vrlo šarena ličnost, usput. Stolovi oko bazena, koji su se navečer pretvorili u osvijetljenu fontanu, bili su dobro posluženi. Ljudi koji su danju navikli gledati u kupaćim kostimima ili kratkim hlačama, uglavnom su odlazili na večeru, pa ne u dekoltiranim haljinama i obiteljskim dijamantima, ali ipak u prekrasnim odijelima. Da, ni mi sami nismo propustili: izašli smo lijepi na večeru, sjeli za stol i čekali gong.

Prvog dana učinili smo veliku glupost započevši postupak samoposluživanja hladnim zalogajima kojih je bilo jako puno, počevši od luka mariniranog na poseban način, a završavajući patlidžanima u najnezamislivijim umacima. Što se mene tiče, u neko drugo vrijeme sjetio bih se reklame za "Motilium" nakon što sam uzeo polovicu ovih zalogaja, ali, očito, dojmovi prvog dana, kao i urođena pohlepa natjerali su me da poželim vruće, slatko i voće.

A naša je glupost bila što se nismo unaprijed pobrinuli za toplu hranu, a dok smo uživali u patlidžanima i feta siru, red je oboljelih stao u red trojice kuhara koji su slagali ćevape i pilav. Zapravo, prilično je neugodno prekinuti obrok stojeći u redu. Sljedeći put smo već bili pametniji i započeli smo put s tanjurima posjetom peći, roštilja i grijača hrane. Gotovo sve je bilo ukusno, ali okus i boja … Što se tiče slatkog - Fuj! Vozio sam se u nadi da ću imati pravu baklavu čiji me okus proganja još od bosonog djetinjstva, naime, u posjetu gradu Bakuu. Dakle, ono što Turci zovu "baklava" apsolutno se razlikuje od onog što sam očekivao, potpuno je drugačijeg okusa. A one slatkiše koje su nam nudili u hotelu ja načelno nisam mogao konzumirati, jer su bili natopljeni šećernim sirupom. Svake večeri, odlazeći za stolove sa slatkišima, sjetio sam se Krofne i Sirupa. Priznajem, jednom sam probala nešto slično voćnom želeu s marelicama i dinjom. Moglo bi biti ukusno da nije tako zamagljeno (ovdje sam se sjetila lijekova drugog cool klinca, Carlsona).

Mini-Disco bio je neizostavan atribut večere. Ovaj plesni program za djecu počeo je u 20-30 i trajao je oko pola sata. Niotkuda, mališani i ne baš mališani pohrlili su na njezine pozivne oznake. Prva tri ili četiri dana program je sa zadovoljstvom i nježnošću gledao slatku djecu, do petog dana počeo je izazivati laganu iritaciju, do osmog smo zajedno pjevali: "Woooooo O-O Walkie-Docky !!!!!!" a do dvanaestog su i tmurno gledani i djeca i animatori koji su vodili program. Činilo mi se da je moj suputnik jasno njegovao ideju o otrovu od garote ili štakora, ili, u najgorem slučaju, o purgenu s klonidinom u čaši vode za djevojku koja je neumorno vodila ovaj program ne trudeći se nekako ga diverzificirati.

Nakon dječjih plesova započeo je zabavni program za ostatak hotelske populacije. Neću prevariti jedino natjecanje u kojem mi moj ludi šarm nije pomogao, bilo je to kad sam morao brzo uzeti stolice, kojih je bilo manje u odnosu na natjecatelje. Moji susjedi s lijeve i desne strane imali su masivnija bedra i snagu udara. Na ovom sam natjecanju pobijedio samo jednom, i to zahvaljujući gospodskom ponašanju mog partnera - Poljaka … samo mi je u zadnji trenutak ustupio svoje mjesto, poljubivši me u ruku.

Prije nego što se predate moći razvrata ili odete u krevet - tako vam se sviđa, sasvim je moguće imati vremena otići 12 km do Kemera, prošetati lokalnim ulicama, popiti pivo, jesti sladoled, navijati za turski nacionalni nogomet tim, sudjelujte u nacionalnim plesovima i branite se od dosadnih trgovaca.

Hodanje

Razmislivši o tome, odlučili smo prvi tjedan jahati i odmarati se kao "divljaci", a drugi posvetiti obilascima u organizaciji turističkih biroa. (Kad sam napisao "turistički biroi", pred očima mi se pojavio solidan ured sa staklenim pregradama, mnogi pristojni zaposlenici, uredska oprema i fascikle s hrpom brošura. Ništa ovako! Turistička agencija u Turskoj je staklena ili neka druga kutija poput šatora na tržnici, ponekad kompletna s četiri kriva štapa i nekom vrstom slamnatog krova. Usput, užareno sunce se vrlo dobro podnosi upravo pod ovom strukturom, a jastuci na tlu, vrući čaj, pažnja muškaraca i sitna stoka pomoći će vam da provedete vrijeme gotovo bez dosade. U tim istim turističkim agencijama možete se dogovoriti oko svega, od izleta u Pammukale do najma video kamere i papuča za plažu. Moj savjet vam je da se cjenkate! Malo je vjerojatno da ćete uspjeti smanjiti cijene izleta, osim ako, naravno, s vama ne putuje cijela grupa, ali ako trebate dodatne usluge, onda lako. Domaćin će sniziti cijenu ako se dogovorite.

Jedan od prvih izleta bio je u planine. Po savjetu Ismaila, vlasnika turističke agencije u kojoj smo iznajmili automobil, u blizini Tekkirova bio je dobar riblji restoran. Međutim, kao i na svakom koraku uz planinske potoke koji teku niz padine Bika. Dugo smo se vozili planinskom serpentinom dok nismo pronašli mali pano s imenom restorana. Dovezli smo se do ulaza u restoran, drugi crnooki Turčin požurio je otvoriti vrata i stavio auto na parkiralište, a usput ga je oprao u isto vrijeme dok smo večerali.

Svirala je nacionalna turska pjesma "Vjetar je puhao s mora, vjetar je puhao s mora". Turski kuhari glasno su pričali, smijali se, netko je pjevao zajedno, mirisalo je na prženu ribu. Iznenađujuće, posvuda je bila sjena od ogromnog drveća koje je raslo na padinama planine - restorana. Stolovi su se nalazili na višeslojnim planinskim grebenima i na drvenim platformama ispod kojih je tekao planinski potok. Na nekim mjestima, kap je stvarao rukavce, u koje su dovodili klijente i teatralno tražili da odaberu pastrvu koja im se sviđa. Pa da! Kako! Odmah će povući mrežu za vašu ribu! Bajke za "naivne turiste", ali ipak lijepe. Sjeli smo za stol. Donijeli su jelovnik i srebrni vrč ledene vode, za svaki slučaj da potražim riblje ljuske na dnu: što su izvadili ravno iz rijeke? Uostalom, svuda su nam uzimali novac za vodu, zašto su bili velikodušni? Nije za ništa! Iako se čini da se još uvijek pije.

Jelovnik nije bio osobito originalan. Pogotovo kad uzmete u obzir da je napisan na turskom jeziku i da mi je stoga ostao misterij. Svidio mi se postupak odabira zalogaja: slatki dječak donio je golemi pladanj s tanjurima s nečim na vrhu. Ponekad je bila bijela, ponekad crvena, ponekad sitno sjeckana, a ponekad komad. Ponegdje je prekriven umakom. Općenito, ima mjesta za maštu!

Rado sam dao pravo izbora svom pratiocu koji je bio upoznat s turskom kuhinjom, a i sam sam s gađenjem gledao kako gura prst u neki nered i izražava oduševljenje pri pogledu na ono što mi se činilo kao skuta s lukom i malo zelenog čaja. Postupno su počeli donositi grickalice … tradicionalnu salatu od svježeg povrća, isto NEŠTO na malim tanjurima, moje omiljene lignje pohane u susamu, pivo … mmmmm … imaju ukusno pivo! Još uvijek sam u nedoumici, zabio sam vilicom u ono što je bilo crveno i, prethodno načinivši grimasu, pokušao. Ooo, što je ovo ?! Zanijemio sam od oduševljenja i počeo intenzivnije zabadati vilicom u komade ukusne jetre. Ispada da je ova jetra bila sitno nasjeckana i napravljena u nekakvom nezamislivom umaku. Bez imalo oklijevanja probao sam drugo predjelo: nešto poput slanog domaćeg sira sa začinima i začinskim biljem - ukusno! A onda nepromjenjiva pastrva na žaru. Mmm! Kad treba razgovarati? Morate žvakati!

Nastavak…